U ponedjeljak, (26. februara 2024. godine), u velikoj sali BKC-a, održana je promocija izuzetno vrijednog djela BOSANSKE ELIFNICE autora Ibrahima Užičanina, Ibrahima Edhema Berbića i Ibrahima Smajića Seljupca. Promociju, povodom obilježavanja Dana maternjeg jezika, organizovali su JU BKC „Alija Izetbegović“ Kalesija, Medžlis IZ Kalesija, Institut za jezik Univerziteta u Sarajevu i Orijentalni institut Univerziteta u Sarajevu.
Za Kalesiju je važna činjenica da je Ibrahim Smajić Seljubac porijeklom iz Kalesije. Prvi je autor iz Kalesije koji je objavio knjigu. Kao jedan od reformatora bosanskog jezika spominje se i u Gramatici bosanskog jezka. Također, za Kalesiju je važno i to što je Amir Sakić, jedan od priređivača, iz Kalesije, tačnije iz Kikača.
Bosanske elifnice su dio šireg projekta Alhamiadica Bosniaca, odnosno prvi objavljeni svezak od pripremljenih devet alhamijado tekstova koji bi se u narednom periodu trebali objaviti.
O knjizi su govorili dr. Alen Kalajdžija, dr. Sead Seljubac, prof. dr. Amira Turbić-Hadžagić i Amir Sakić, jedan od priređivača.
Amir Sakić je priredio elifnicu Ibrahima Smajića Seljupca, a Sumeja Bićević je priredila elifnice Ibrahima Užičanina i Ibrahima Edhema Berbića.

Prisutnima se obratio i glavni imam MIZ Kalesija Muharem ef. Mešanović, istakavoš važnost jednog ovakvog djela, kojim je od zaborava sačuvano ime i djelo Ibrahima Smajića Seljupca.

Dr. Sead Seljubac je o Bosanskim elifnicama govorio s teološkog aspekta.

– Užičanin je za razliku od Berbića znatno više prostora posvetio principima islamskog vjerovanja i obredoslovlja. Kod Ibrahima Smajića, osim uloge opismenjavanja, takozvanim novim usulom, ili novim pojednostavljenim sistemom koji olakšava i ubrzava proces savladavanja arebice nalazimo žustru borbu da se tim pismom kao sredstvom doprinese prevođenju, tumačenju, podučavanju na bosanskom jeziku, naročito vjerskih nauka. Uvođenje narodnog jezika u obrazovanje i poučavanje u vjeri Smajić argumentira navodeći niz kur’anskih ajeta i hadisa u kojem navodi da se Bog svakom narodu obraća na njegovom jeziku, kazao je dr. Sead Seljubac, dodavši da je Ibrahim Smajić Seljubac bio protiv iseljavanja Bošnjaka nakon što je Austro-Ugarske 1878. godine okupirala Bosnu.

– Svoj stav o tome Smajić iznosi u odlomku naslovljenom Pitanja hidžre, gdje se otvoreno protivi iseljavanju nudeći vlastitu argumentaciju, nazivajući Bosnu zemljom mira i tvrdeći: Sad za sad, iz Bosne se ne seli, već treba u Bosnu još da se doseli“, rekao je dr. Seljubac.

I prof. dr. Amira Turbić-Hadžagić je naglasila da se radi o vrlo vrijednom djelu.

– Bosanske elifnice jezički su priručnici koji predstavljaju veliki iskorak u bosnistici i bosanskoj alhamijadologiji (nauci koja se bavi proučavanjem alhamijado tekstova).
Vrijednost je ovoga izdanja višestruka, u prvom redu spomenička, s obzirom na to da se danas te početnice za bosanski jezik nalaze u rukama savremenih čitalaca. Elifnice, te specijalizirane početnice, odnosno bukvari za bosanski jezik Ibrahima Užičanina i Ibrahima Edhema Berbića štampane su 1886. godine, tačno 255 godina poslije Bosansko-turskog rječnika Muhameda Hevaije Uskufije, dok je Elifnica Ibrahima Smajića Seljupca izašla 1900. godine. U bosanskoj tradiciji imamo sačuvano nekoliko naziva: elifnica, bukvar, slovarica i početnica.
Iz sadržaja ove knjige iz triju bukvara, elifnica ili početnica može se napraviti specijalizirani rječnik bosanskoga jezika iz predstandardizacijskih procesa, bio bi to rječnik našega narodnoga jezika, odnosno rječnik iz razgovornoga funkcionalnog stila bosanskoga jezika, strukovnog i naučnog stila toga vremena, i bilo bi to leksikografsko djelo koje bi dobro došlo studentima orijentalnih i slavističkih studija, zatim historičarima jezika, dijalektolozima, historičarima prava, historičarima bošnjačke književnosti, ali i široj publici da se upozna sa svojom kulturnom baštinom, jer ovo je prava pravcijata sehara leksike, namjerno ili nenamjerno zapretenih riječi bosanskoga jezika, čiji su izvori upravo ovi bukvari ili ove elifnice, odnosno početnice.

Ove elifnice sjedinjuju dvije želje i dva nastojanja: da se čitanjem educira i da se proširi znanje o našoj pisanoj kulturi i vjere u njoj. Jezik elifnica tradirani je bosanski jezik 18. i 19. stoljeća, narodni je jezik, ali i jezik koji je poslužio standardizacijskim procesima bosanskoga jezika.

Sama činjenica da su naši preci, kroz kontinuitet upotrebe bosanskoga jezika i književnosti, upotrebljavali više jezika i više pisama govori o našoj kulturološkoj ljepoti i složenosti. Bogatstvo jednog naroda je njegov jezik, bosanski jezik je riznica kroz koju se može puno toga naučiti i o samom narodu, naglasila je, između ostalog profesorica Turbić-Hadžagić.

Dr. Alen Kalajdžija, naučni savjetnik u Institutu za jezik Sarajevo, je podsjetio da je još 1976. godine Institut za jezik Univerziteta u Sarajevu, u saradnji s Orijentalnim institutom i Filozofskim fakultetom u Sarajevu i u koordinaciji sa Akademijom nauka i umjetnosti BiH, formirao projekat pod nazivom Transkripcija alhamijado tekstova i rječnika, koja je trebala imati za cilj da sveukupno alhamijado jezičko stvaralaštvo prezentira široj i naučnoj javnosti kako bi se stekli uvjeti za njeno opsežnije istraživanje i izučavanje.
Kazao je i da će se Bosanske elifinice izučavati i na katedrama za slavistiku.

Na kraju promocije, prisutnima se obratio i Amir Sakić, direktor Centra za edukaciju i kadrove Rijaseta Islamske zajednice u BiH.
Originalnu “Novu bosansku elifnicu” Ibrahima Smajića Seljupca pronašao je 1992. godine u kući svog djeda u Seljublju. Tada još nije znao za njenu vrijednost, ali, kada je saznao o kakvoj je knjizi riječ, krenuo je sa višegodišnjim radom na trasnkripciji i transliteraciji ove vrijedne knjige.

– Bosanske elifnice predstavljaju svjedočanstvo o zalaganju Ibrahima Užičanina, Ibrahima Edhema Berbića i Ibrahima Smajića Seljupca, da se u turbulentnom vremenu s kraja 19. i početka 20. stoljeća očuva i dodatno razvije pismenost u Bosni i Hercegovni. Radi podsjećanja, u vrijeme nastanka elifnica na našim prostorima događala se smjena Osmanske i Austro-ugarske uprave koja je donijela stresne promjene ne samo u administraciji već i u obrazovanju i kulturi. U smislu pismenosti prijetila je opasnost da se većina stanovništva različitim administrativnim odlukama preko noći proglasi ili učini
nepismenim.
Značajan dio stanovništva je kroz sistem redovnog, ali i vjerskog obrazovanja učio da čita i piše arapske harfove, što su autori elifnica koristili kao dobru polaznu osnovu da uz male modifikacije i prilagođavanja arapskih harfova sačine alfabet kojim bi se mogli pisati tekstovi na bosanskom jeziku arapskim slovima. Ovo nisu bili prvi pokušaji uspostavljanja sistema znakova za pisanje specifičnih glasova u bosanskom jeziku kojih nema u arapskom ili turskom jeziku, poput glasova: p, đ, č, ć, c, lj, nj i ž, ali su prvi napisali svojevrsne udžbenike ili bukvare koji su napisani na sistematičan način i zato predstavljaju značajno poboljšanje u odnosu na dotadašnja rješenja.

Ibrahim Smajić Seljubac se osvrće na ovu pojavu i na potrebu uspostavljanja jednostavnijeg sistema čitanja i pisanja arapskim harfovima nazivajući ga „novim usulom“ kojim djeca za godinu dana mogu naučiti više i bolje nego što su po „starom usulu“, starim pravilima mogli za šest i više godina. Ova obrada elifnica je svojevrsno vraćanje duga autorima koji su u onom vremenu uložili veliki napor za očuvanje pismenosti, a mi smo obradom njihovih djela, odnosno njihovom transkripcijom na latiničko pismo ova djela oteli od zaborava i omogućili današnjim generacijama da mogu čitati i izučavati ova djela. Posebno je važno što su ovu knjigu izdali Institut za jezik i Orijentalni institut i što
će one, zajedno s drugim arebičkim tekstovima, ubuduće biti dostupni široj čitalačkoj publici u Bosni i Hercegovini, te studentima i istraživačima iz cijelog svijeta koji se bave proučavanjem bosanskog jezika i opženito na katedrama za slavistiku. Treba spomenuti i to da je veliki doprinos i to što će svi tekstovi biti dostupni u formi faksimila originalnog teksta, imajući u vidu da pojedina arebička djela nemamo sačuvane kod nas u Bosni i Hercegovini i da smo, kao u slučaju elifnice Ibrahima Užičanina, skenirani primjerak dobili od Austrijske nacionalne biblioteke, kazao je, između ostalog, Amir Sakić.

Ovu kao i mnoge druge knjige možete posuditi u kalesijskoj „Gradskoj biblioteci“, koja djeluje pr JU BKC “Alija Izetbegović” Kalesija.