Mersada Nuruddina Agović rođena je 1970. godine u Skoplju. Osnovno obrazovanje stekla je u rodnom gradu, Skoplju. Srednjoškolsko obrazovanje je završila u Rožajama, kao i ,,Behram – begovu medresu” u Tuzli. Fakultet islamskih nauka u Sarajevu upisuje akademske 2002/03. godine na kojem diplomira 2007. godine, čime stiče zvanje profesora islamske teologije. Zaposlena je u Srednjoj medicinskoj školi u Tuzli kao profesorica islamske vjeronauke. 2008.godine upisuje master studij na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, a nakon toga trogodišnji doktorski studij.
Umijeće pisanja arapske kaligrafije rukopisom ,,sulus” i ,,kufi” usavršava kod kaligrafa h.hfz. Abdullaha ef. Budimlije 2000. godine od kada je imala je mnogo samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Makedonija) 2003. godine printani mediji je spominju kao ,,Prvu ženu kaligrafa u Bosni i Hercegovini”.
Kao kaligraf i slikar bila je gost mnogih televizijskih i radio emisija: TVT, TVTK, TV,,Slon”, Lukavačka TV, APR Rožaje, Radio Novi Pazar itd. O Mersadi Nuruddini Agović kao profesorici, kaligrafkinji i slikarici pisali su mnogi printani mediji: ,,Dnevni avaz”, ,,Ljiljan”, ,,Azra”, ,,Zehra”, ,,Preporod”, ,,Glas Islama”, kao i mnogi elektronski mediji. U časopisu ,,Bosanska Sumejja” vodila je rubriku ,,Škola kaligrafije”.
Na postdiplomskom studiju se opredjeljuje za izborni predmet ,,Kaligrafija u grafici” koju usavršava kod Prof. dr. Fehima Huskovića. U ovoj oblasti je imala saradnju sa beogradskim profesorom Vanjom Stanišićem koji je njenu kaligrafiju opisao u svojoj knjizi.
Osim predmeta Islamska vjeronauka, predavala je i predmet Religijska kultura, bila voditelj likovno – kaligrafskih sekcija, orijentalne umjetnosti, kolumnista internet portala i scenograf pozorišnih predstava. Učestvovala na kalesijskoj likovnoj koloniji “KLIK”.
Bori se protiv diskriminacija svih vrsta i za slobodu ljudskih prava. Autor je sedamdesetak tekstova u kojima piše protiv vjerske i nacionalne diskriminacije. Posebno se zalaže za prava ugroženih kategorija stanovništva: siročadi, udovica, Roma, invalida i dr. Od stranih jezika aktivno govori makedonski, pasivno arapski i engleski, a služi se albanskim i turskim jezikom.
Inicijator, koordinator i učesnik je mnogih projekata, humanitarnih i socijalnih akcija, te član mnogih udruženja i njihovih upravnih odbora, od kojih bi se mogli izdvojiti Udruženje vjeroučitelja TK i Udruženje likovnih umjetnika TK.
Intervju
Možete li nam se ukratko predstaviti?
– Ja sam Mersada Nuruddina Agović. Trenutno radim kao profesorica Islamske vjeronauke u Ekonomskoj školi u Tuzli.
Od kada se bavite slikarstvom?
– Slikarstvom se bavim od 2001. godine, gdje sam uporedom sa izradom kaligrafskih radova – levhi, amaterski počela i slikati, tj. dodala slikarstvo kaligrafiji.
Kada i kako ste otkrili da imate talent za likovnu umjetnost? Imate li likovnih umjetnika u porodici?
– Nakon izrade klasičnih kaligrafskih radova – levhi, počela sam 2021. god. eksperimentalno dodavati levhama razne motive: cvijeće, grančice, prirodu i dr. i tako otkrila poseban stil slikanja pored levhe ili ispisivanja kaligrafskog zapisa na naslikanoj slici, akril na platnu. Nakon toga radila sam i baška levhe, baška slike prirode, mrtve prirode.. – Nemam predhodnila slikara u porodici, osim osnovno znanje iz predmeta Likovno vaspitanje, ali imam nasljednike u slikarstvu.
Kojom se slikarskom tehnikom služite?
– Akril na platnu, ulje na platnu, akril na staklu, linorez, suha igla…
Koji su vam omiljeni slikari, domaći i strani?
– Domaći: Safet Zec, Mersad Berber, strani: Liliya Kulianionak, Irina Mosina.
Jesu li, možda, na Vaš likovni izraz i nesvjesno utjecali drugi slikari ?
– Pomalo. Ja sam više sama istraživala na početku, također, ne smijem po propisima vjere slikati likove ljudi i životinja.
Kako biste u kratkim crtama opisali svoje slikarstvo?
– Raznolika kompozicija boja, jasan kontrast boja, autentičnost, originalnost, uvijek može bolje.
Šta mislite o originalnosti u umjetnosti?
– Na postdiplomskom studiju sam imala izborni predmet kaligrafiju u grafici. Radovi su baš bili originalni, kombinacija linoreza, suhe igle i kaligrafije. Originalnost u umjetnosti je nužna, jer ako je nema, to je onda plagijat.
Recite nam nešto o svom djetinjstvu, školovanju, igrama, roditeljima, prvim iskustvima?
– Rođena sam kao prvo od 11-tero djece. Školovala sam se u Makedoniji u kojoj sam rođena, zatim, Crnoj Gori, Srbiji (Sandžaku) i Bosni i Hercegovini. Između ostalog, završila sam Behram – begovu medresu u Tuzli i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Odgajana sam patrijahalno i u islamu.
Učestvovali ste i u nizu likovnovnih kolonija, možete li nam nabrojati neke od njih?
– Likovna kolonija u Džafićima Likovna kolonija u Kalesiji Likovna kolonija u Tuzli Samostalne izložbe kaligrafskih i slikarskih radova imala sam u BiH, Sandzaku (Srbiji), CG i Makedoniji.
Kako rad u društvu drugih slikara i, općenito, ovakav način stvaranja, djeluje na Vašu motivaciju?
– Na likovnim kolonijama sa razmjenjuju slikarska iskustva. Član sam i Udruženja likovnih umjetnika Tuzlanskog kantona, te učestvujem na selektivnim i revijalnim izložbama.
Koliko, po Vama, na razvoj i uspjeh likovnog umjetnika utječe škola, ono što se nauči, a koliko prirodna nadarenost, talenat?
– I jedno i drugo. Talenat možda manje. Važna je upornost, važno je naučiti faze slikanja, šta je pozadina slike, šta su daleki, pa bliski objekti, šta je sjenčenje i dr.
Izabirete li za slikanje, možda, poseban trenutak, doba dana, naročit prostor?
– Vrijeme u danu mi nije važno, prostor malo, a najvažnije su volja i inspiracija.
Da li su boje koje koristite za određenu sliku povezane sa sadržajem slike ili pak unutrašnjim stanjem duše?
– Da, sa sadržajem slike. S obzirom da sam optimista i stanje duše je u skladu sa tim. Sjećam se da nam je profesor likovnog u školi govorio: ,,Nemojte da vidim crnu boju na radovima! Pomiješajte je sa nekom drugom!”
Imate li svoje mjesto na internetu gdje ljudi mogu pratiti vaš rad?
– Više pedagoški rad, jer slikarstvo mi je više hobi. Priloge su objavljivale razne medijske kuće nakon izložbi.
Kada ste imali prvu samostalnu izložbu?
– 2001. godine u BKC-u u Tuzli
Gdje ste sve izlagali?
– Kako sam kazala, izlagala sam u Tuzli, Kalesiji, Sarajevu, Rožaju, Novom Pazaru i Skoplju.
Možete li izdvojiti posjetu nekom gradu ili zemlji koji vam je ostao u posebnu sjećanju?
– Prva moja izložba, gdje sam imala tremu, a sve je prošlo veličanstveno, važne zvanice, veliki odziv posjetitelja, posjeta medija.
Koja Vam je slika posebno draga?
-Bili su tu motivi: prirode, suncikreti, jorgovani, poljsko cvijeće, more, ibrici itd. Sve su mi drage, a u kaligrafiji (levhi) – ime Allah.
Gdje i kako pronalazite motive (ili oni pronalaze Vas) od kojih sačinjavate svoj likovni svijet? Koliko su oni iz stvarnog života, a koliko iz prostora Vaše imaginacije?
– Slabo radim imaginarno, više sam za realizam i to onaj koji je vezan za etiku i estetiku uopće.
Kažu da umjetnici vide svijet na svoj način i iz tog svijeta izvlače ono što njih kao umjetnike interesuje i to vraćaju na platno transformisano kroz neku svoju prizmu. Da li je i kod Vas tako?
– Svaki čovjek je profil ličnosti za sebe, pa tako i umjetnik. Nekome je važno da neki trenutak iz dobrih starih vremena stavi na platno, recimo ćilim, fildžane, ibrike, točak, zvekir – retro teme. Drugi se bave današnjim vremenom, treći pokušavaju okom umjetnika vide ono što većina ne vidi itd.
Koliko Vam je važno da Vaše slike ostvare kontakt sa posmatračima?
– Moje slike posmatrač gleda odmah razumijevajući temu, malo odmori oči, možda i dušu, nekad uzme poruku sa njih, dok natpisi na levhama zahtijevaju tumačenje.
Na šta bi običi posmatrač trebao da obrati pažnju kada gleda neku sliku, vašu ili bio koju drugu?
– “Šta je ‘pisac’ htio kazati”, tj. slikar?.
– “Ima li neka skrivena poruka za posmatrača?”
– Je li mu slika popravila raspoloženje ili ga rastužila (ako je tužna tema)?
– Je li ga mogivisala, ohrabrila u nekoj odluci?
– Da li bi bila lijep detalj u njegovom domu?
Može li se zaraditi od slikanja? Prodate li neku sliku?
– Ne želim zarađivati od slika, jer sam profesor. Slike većinom poklanjam, pogotovo posebnim povodima.
Imate li poruku za mlade i one koji žele da se bave slikarstvom?
– Želim poručiti mladima da ne razmišljaju imaju li talenta za slikanje, neka probaju, neka se druže sa slikarima na likovnim kolonijama, neka zamole nekog od njih da im pokaže kako se slika pozadina slike, nebo, trava, voda, kako se slika drvo, cvijet i dr., neka priđu pristupačnim slikarima…
Za kraj nam, ako ima, ispričajte neku anegdotu iz svog slikarskog života.
– Na likovnoj koloniji u Kalesiji kolega je mobitelom ili tabletom fotografisao mene, moju sestru i sestričinu dok smo slikale. Počele smo tiho između sebe komentarisati razlog tog fotografisanja.. Za par dana pozvane smo u BKC “Alija Izetbegović” u Kalesiji na kolektivnu izložbu. Među uokvirenim slikama bila je slika akril na platnu na kojoj je motiv bio – nas tri i naši štafelaji. Nasmijale smo se oduševljene realizmom kolege.
