Knjiga “ČOVJEK JAČI OD SMRTI” nije jedna od onih koje se brzo pročitaju, već ona koja ostavlja trag jer je svjedočanstvo čovjeka koji je prošao sve nešto što ne prolazi s vremenom i sjećanjem, već se ponovno proživljava.

Roman govori o Mirsadu Kuraliću, čovjeku koji je u logorima Sušica, Han Pijesak, Batković i Doboj upoznao granice ljudske patnje, ali i snagu koja se rađa tek kada ti se oduzme sve osim dostojanstva. U knjizi stoji: “Najteže je bilo ne gladovati, niti biti vezan, niti vidjeti smrt oko sebe. Najteže je bilo ostati čovjek kada su te uvjeravali da to više nisi.”

Ovo je priča o boli, ali i o prkosu. O onima koji su te pokušali slomiti i nisu uspjeli… O tišini koja je govorila glasnije od vriske i o životu koji se, unatoč svemu, borio kroz fizičke i psihičke rane i ožiljke kako bi bio svjedočanstvo i upozorenje što nam donose ratovi i sukobi.

Knjiga uskoro izlazi i namijenjena je svima onima koji ne mogu zaboraviti, kao i onima koji moraju znati. Autor u pogovoru kaže:

Poruka svijetu

Možda će netko reći: što običan čovjek, rudar, izbjeglica, zatvorenik, ima za reći svijetu? Ali ja znam da moja riječ vrijedi, jer je proizašla iz patnje, iz borbe, iz života koji nije bio lak. Svijet mora znati da Bosna nije samo zemlja rata i krvi. Bosna je zemlja običnog čovjeka, čovjeka koji voli svoje dvorište, koji gleda kako mu dijete raste, koji pije kavu sa svojim susjedom, koji poštuje vjeru i običaje, ali najviše od svega cijeni čovječanstvo. Ako imam išta za reći svijetu, to je:

“Čuvaj čovječanstvo! Mržnja ne donosi ništa. Vidio sam to, osjetio sam to na vlastitoj koži, u zatočeništvu, u logorima. Mržnja je poput bolesti i izjeda i onoga koji mrzi i onoga tko je meta mržnje. A ljubav, koliko god ranjena bila, uvijek iznova izvire.”

M.Abdulahovic