Senad Begić, akademski slikar, rođen je 19.07.1971. godine u Banovićima gdje i završava osnovnu školu. Srednju Školu primijenjenih umjetnosti, odsjek za primijenjeno slikarstvo, a potom i Akademiju likovnih umjetnosti, odsjek slikarstvo, završava u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu završava pedagošku grupu predmeta čime stiče uvjete za rad u školi. Usljed mnogobrojnih obaveza privremeno odgađa završetak postdiplomskog studija. Učesnik je bijenala mladih u Rimu kao predstavnik sarajevske Akademije likovnih umjetnosti. Također, osim organiziranja samostalnih izložbi učesnik je i zajedničkih izložbi u Bosni i Hercegovini, ali i dijaspori. Osamnaest godina radi za Galeriju Paleta (slike našeg Sarajeva krase zidove kolekcionara, ambasadora i dr. širom svijeta). Učestvovao na mnogim kolonijama u gradovima BiH: Jajce, Počitelj, Kalesija, Zavidovići, Travnik, Banovići itd. Učesnik je mnogobrojnih seminara u organizaciji Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade KS gdje se ističe naročitim interesovanjem za polje inkluzivne nastave. Redovni je član različitih komisija na nivou Kantona Sarajevo i Federacije BiH kao i Udruženja likovnih pedagoga KS. Izvršio reviziju godišnjih planova i programa likovne kulture od VI do IX razreda u Kantonu Sarajevo.
Senad Begić je učesnik naše Kalesijske likovne kolonije KLIK.
Od kada se bavite slikarstvom?
- Prvi koraci umjetničkog stvaranja su još od ranog djetinjstva, završetak četvrtog razreda osnovne škole.
Kada i kako ste otkrili da imate talent za likovnu umjetnost? Imate li likovnih umjetnika u porodici?
- U tom periodu završetka 4. razreda osnovne škole, rahmetli babo je naslikao na razapetoj potkošulji prelijepu djevojku – ROMKINJU s gitarom kako svira. Slika je probudila veliku znatiželju te sam je često kopirao i započeo svoj svijet umjetnosti.
Kojom se slikarskom tehnikom služite?
- Dosta sam vremena u djetinjstvu provodio crtajući na malim blokovima papira koje mi je babo kupovao. Vajao sam u glini razne teme, a između ostalog i Josipa
Koji su vam omiljeni slikari, domaći i strani?
- Izdvojio bi već pomenutog Ismeta Mujezinovića, za domaće majstore, a možda se mnogi neće sa mnom složiti, vjerovatno iz političkih razloga, ali ja mislim da umjetnost nema granica – Ruski umjetnik Ilja Rjepin.
Jesu li, možda, na Vaš likovni izraz i nesvjesno utjecali drugi slikari?
- Itekako, oba nabrojana umjetnika.
Kako biste u kratkim crtama opisali svoje slikarstvo?
- Ljubav, spoznaja i istraživanje likovne forme.
Šta mislite o originalnosti u umjetnosti?
- Originalnost je ljudska duša umotana u niz intelektualnih sposobnosti.
Recite nam nešto o svom djetinjstvu, školovanju, igrama, roditeljima, prvim iskustvima?
- Bez mojih roditelja bio bih ništa. Volio sam i igrao kosarku, a zaljubljenost me žestoko tjerala na rad.
Učestvovali ste i u nizu likovnovnih kolonija, možete li nam nabrojati neke od njih?
- Za kolonije sam uvijek smatrao da su novo iskustvo sa kolegama i bilo ih je zaista mnogo po cijeloj BiH. Prelijepa iskustva i spoznaja ljuske duhovnosti .
Kako rad u društvu drugih slikara i, općenito, ovakav način stvaranja, djeluje na Vašu motivaciju?
- Djelimično sam prethodno naglasio ovo pitanje.
Koliko, po Vama, na razvoj i uspjeh likovnog umjetnika utječe škola, ono što se nauči, a koliko prirodna nadarenost, talenat?
- Talenat dosta znači umjetničkoj duši ,ali učenjem o spoznajama kroz školski pristup dolazi se do brzih rješenja i nelutanja u svijetu koji se zove umjetnost.
Izabirete li za slikanje, možda, poseban trenutak, doba dana, naročit prostor?
- Allah je odredio svo vrijeme koje imamo i ljepotu stvaranja gdje god i u koje god vrijeme se nalazimo za stvaranje, u pola noći ustati i slikati ili sabah dočekati, PRELIJEP OSJEĆAJ.
Da li su boje koje koristite za određenu sliku povezane sa sadržajem slike ili pak unutrašnjim stanjem duše?
– APSOLUTNO SU DIO DUŠE, izazivaju nemir, radoznalost, izaziva realno duhovno stanje i na kraju novo stanje izazova.
Imate li svoje mjesto na internetu gdje ljudi mogu pratiti vaš rad?
Kada ste imali prvu samostalnu izložbu?
- Još kao dijete, u osnovnoj skoli.
Gdje ste sve izlagali?
- U Austriji u Grazu.
Možete li izdvojiti posjetu nekom gradu ili zemlji koji vam je ostao u posebnu sjećanju?
- ISTANBUL
Koja Vam je slika posebno draga?
- PORTRET UNUKE AYLIN.
Gdje i kako pronalazite motive (ili oni pronalaze Vas) od kojih sačinjavate svoj likovni svijet? Koliko su oni iz stvarnog života, a koliko iz prostora Vaše imaginacije?
- BiH puna ljepote i inspiracija u izobilju.
Kažu da umjetnici vide svijet na svoj način i iz tog svijeta izvlače ono što njih kao umjetnike interesuje i to vraćaju na platno transformisano kroz neku svoju prizmu. Da li je i kod Vas tako?
– Slažem se sa tom činjenicom da izvlačim svoju prizmu i mijenjam postojeće stanje tema i lebdim u novim mogućnostima izražaja, ne dozvoljavam kliše jer je statičan.
Koliko Vam je važno da Vaše slike ostvare kontakt sa posmatračima?
- Svaka slika ima svog posmatrača ili kupca, ništa nije uzaludno.
Na šta bi običi posmatrač trebao da obrati pažnju kada gleda neku sliku, vašu ili bio koju drugu?
- Morao bi da se informiše o likovnoj formi, historijskom pregledu realizma i impresionizma kao i o psihološkom uticaju boje svjetlosnog fenomena.
Može li se zaraditi od slikanja? Prodate li neku sliku?
– Mašallaaa, zadovoljan sam.
Imate li poruku za mlade i one koji žele da se bave slikarstvom?
- Umjetnost je lijek za dušu, kad ih svi ostave s njima će biti njihovo djelo.
Za kraj nam, ako ima, ispričajte neku anegdotu iz svog slikarskog života.
- Cijeli roman, drugi put.
